GDJE JE NESTALA MARION?
Ako ti zadnjih dana u našem Minnie Nail Hubu nešto fali u zraku – nisi sKrenula - Fali ti Marion.
Znaš, ona moja salonska suučesnica koja zadnjih deset godina sjedi ispred mene dok lakiramo, brusimo, smijemo se i ponekad zajedno imamo poriv bacati lampe kroz prozor.
Deset godina – cijela jedna epoha u noktarskom svijetu! Skupa smo otvarale bočice i zatvarale poglavlja. Bilo je dana kad smo doslovno bile jedno drugome psihoterapeut i DJ, kad smo filozofirale o životu dok smo popravljale nokat koji se odlučio emancipirati baš prije vjenčanja.
Negdje nekad i usput, a pred već isto dosta su došle i naše francuske bulldogice – jedna crna, jedna bijela, koje su odmah shvatile da su zapravo šefice salona. Kad bi im dozvolile doći na posao, preuređivale bi salon po svom ili možda sjedile na jastuku dok smo mi ozbiljno raspravljale o najvažnijim životnim pitanjima: koji je pravi put za savršen french i može li se espresso piti na slamku.
Bilo je tu svega: i uspjeha, i glupih pogrešaka, i zajedničkih planova, i onih dana kad bi samo sjele i buljile u zid dok nam vi pričate svoje sapunice. Ali svaki trenutak bio je obojen u onaj čarobni spektar kojeg skrivamo u ladici – mješavina lakova, smijeha, suza i ponekad previše kave.
I onda je Marion, kao i sve dobre heroine, odlučila – vrijeme je za novi smjer. Malo mirniji ritam, manje kemijanja s acetonom i više trenutaka za sebe.
--preskačem puno momenata naglavačke i zaključujem--
Mi ostajemo tu, da mašemo dok ona pronalazi svoj zen (ili možda samo novi način kako da lakira dok meditira).
Ako ti nedostaje, slobodno mi piši pa joj prenesem pozdrave. A do tada, dok biramo novu nijansu za tvoju iduću “Nail the Day” epohu, znaj da svaka čestica sjaja u bočici nosi i poneku Marioninu čarobnu prašinu.
Znaš, ona moja salonska suučesnica koja zadnjih deset godina sjedi ispred mene dok lakiramo, brusimo, smijemo se i ponekad zajedno imamo poriv bacati lampe kroz prozor.
Deset godina – cijela jedna epoha u noktarskom svijetu! Skupa smo otvarale bočice i zatvarale poglavlja. Bilo je dana kad smo doslovno bile jedno drugome psihoterapeut i DJ, kad smo filozofirale o životu dok smo popravljale nokat koji se odlučio emancipirati baš prije vjenčanja.
Negdje nekad i usput, a pred već isto dosta su došle i naše francuske bulldogice – jedna crna, jedna bijela, koje su odmah shvatile da su zapravo šefice salona. Kad bi im dozvolile doći na posao, preuređivale bi salon po svom ili možda sjedile na jastuku dok smo mi ozbiljno raspravljale o najvažnijim životnim pitanjima: koji je pravi put za savršen french i može li se espresso piti na slamku.
Bilo je tu svega: i uspjeha, i glupih pogrešaka, i zajedničkih planova, i onih dana kad bi samo sjele i buljile u zid dok nam vi pričate svoje sapunice. Ali svaki trenutak bio je obojen u onaj čarobni spektar kojeg skrivamo u ladici – mješavina lakova, smijeha, suza i ponekad previše kave.
I onda je Marion, kao i sve dobre heroine, odlučila – vrijeme je za novi smjer. Malo mirniji ritam, manje kemijanja s acetonom i više trenutaka za sebe.
--preskačem puno momenata naglavačke i zaključujem--
Mi ostajemo tu, da mašemo dok ona pronalazi svoj zen (ili možda samo novi način kako da lakira dok meditira).
Ako ti nedostaje, slobodno mi piši pa joj prenesem pozdrave. A do tada, dok biramo novu nijansu za tvoju iduću “Nail the Day” epohu, znaj da svaka čestica sjaja u bočici nosi i poneku Marioninu čarobnu prašinu.