Lak broj 1 - Depth Leopard.
Trebam objaviti Boje koje imamo u salonu. Sve Ove Ostale su Onda Kao ... Za One koji Žele Znati Više.
Leopard su Moje Boje, volim Taj Print. Pa s Ovom Kreće. Ono što Volim, a onda se Samo u Nastavcima Perpetuira, kroz 4 Ključne Točke, i preOstala Objašnjenja.
What Can You Do To Shine Bright?
Imagine..
Piši Kao Maja, kroz Neka Svoja Iskustva, a Obraćaj se Viktoriji:
Kako se Godina Bliži (svom) Kraju, a Tako Neke Stvari želim zaoKružiti. Možda najbolje da odma' odustanem, jer se to do sad nije pokazalo isuviše korisnim alatom. Ionako se Godina pretoči u Sljedeću, a Nisam Sigurna da se Vrijeme Actually može Zalediti u Kockicu leda ili SnapShot. Dakle, Kraja Nema. I Nema Nikakvog Početka. Ima Samo Nastavak.
Dobro, (i) To je (samo) Jedna od Teorija, što samo ide u prilog Tezi, da ih ima Stotine, i samo je pitanje Osobnih izbora - Koju ćemo Odabrati. Koju Šta? Tezu? Temu? Teoriju? Priču? Godinu?
--smjesti se u vrijeme i mjesto--
--Prosinac 2020, Zagreb, Hrvatska.--
Ne, moj život se Nije (za sad) puno promijenio. Moj MikroKozmos je Ostao neTaknut, ali imam Osjećaj da se na Ovo već Godinama Pripremam. Ne na Situaciju koju ne Želim Nazivati Njenim imenom, nego na To da sam Više Fokusirana na Svoje Unutrašnje Svjetove i MikroKrugove Umjesto onih Vanjskih.
Zašto?
Ne znam, nekako sam Shvatila da je To bitno, ili bar bitnije od izVanjskog. Ili mi se Tako učinilo u Nekom Periodu Života. Ne znam. Tako sam Sretna. Trenutno. Imam Svoj Svijet, a iz Njega Mogu izići Van. Ako poželim.
I Čini mi se da već po Tko Zna Koji Put Pišem Ovaj Tekst. I Po Tko Zna Koji Put Opet Sve iznova. I Dan, i Godina, i Navike, i Odjeća, i Stil, i Frustracije, i Sreće.
Kao da se Vozim na Istom Ringišpilu već x Godina?
Ma je li to moguće? Da si Uporno Pričam JednoTeistu priču (u glavi) i da li sam imalo Evoluirala od Dana Svog Rođenja. Ma, opet Pretjerujem. Ne znam. Sviđa mi se.
Šta mi se Sviđa?
Sviđa mi se Lupati po tipkovnici. Sviđa mi se Probuditi Ujutro u Maglu. Sviđaju mi se Bijele Plahte, i Jastuci Meki Poput Oblaka. Sviđa mi se. Biti u Tišini Svojih Misli. Kad mi Nitko ne Prekida MindFlow. Razgovarati sa Ljudima kroz koje još Više sPoznam Sebe, ili Nešto Novo Naučim. Efikasnost. Usput, Putem, s Lakoćom. Jednostavno.
Malo sam Otišla. Na Tren. U One Ljude i One Interakcije koji su (mi) Teški. I ne, Nije Dobar Osjećaj. A za Nadolazeću Godinu na Papiru, Priželjkujem si... Puno Dobrih Osjećaja.
I Živčanoča me Uhvati Čim se Sjetim koja Sranja Moram Slušati, i Bespotrebno Gubljenje Vremena i Života koje uz to Vežem. Dosadni Razgovori i Ono Nikako Otić. Ljudi koji Sišu, Poput Pijavice. Priča Mog Života, ili?
A šta bi ti Htjela od Života, Majo? Da me Puste na miru. Da Radim kako oću, redoslijedom koji mi paše, i da me ne Zadržavaju, i ne Sputavaju. Oću da Rastem kao Drvo, ne Kao Bonsai.
Rez.
Intro je Trajao PreDugo, a i Nije imao Bog Zna Kakvog Smisla. Mentaliziram. Ništa Novo. Maja, Maja, Maja i Maja Vode deBate za Konferencijskim Stolom. O Temama koje su Nužne. A i Nisu.
Prestala sam Pisati. Da, Samljele su me Obaveze, Dnevni Zadaci, Taskovi i Moranja. I opet sam prestala pisati. Valjda je to tako, valjda te Svijet izbacuje iz Tvojih Svjetova, da bi te Opet, i Opet, i Opet - Vratio Tebi? Ne znam, karikiram, nagađam, pretpostavljam, i izmišljam.
Nijansa Depth Leopard, ona koja (me) podsjeća i na Pustinju, i Odbljesak Sunca na Moru. Tekuće Zlato koje se obavija oko Misli koje su Pozitivne, Opuštene, Očarane. Slobodne da Budu. Ono o Čemu su Oduvijek Maštale.
Treba mi, Baš mi Treba Pisati.
Ja i Moja Masna Kava ili Moja Masna Kava i ja?
Kako sam se odLučila na LCHF?
Ne znam ni sama Točno, Više mi se čini Nekako Preko Noći, iako znam da nije Tako. Možda će (ipak) Malcom Gladwell u Treptaju Bolje Objasniti o Donošenju odluka bez Razmišljanja, a ja ću (samo) nadodati da to činim često. Često su me (i neki) ljudi zbog Toga proglašavali (u najmanju ruku) Neobičnom, ali ja to (sebi zasigurno) smatram - učinkovitijim Korištenjem Vremena.
Za sad, neću Elaborirati, osim da se osjećam dobro. Sretna sam sa MiniPromjenama koje sam Uvela u Svoje Dnevne Rituale, i Sretna sam da sam (napokon) Namirnice počela Gledati Drugačije. Vraćajući se Običnoj Jednostavnosti u Plesu sa Davno neOdsanjanim Snovima, mogu Zaključiti da - ponekad Zaboravljam(o) Živjeti.
Što Pritom Mislim?
Ne znam, valjda sam Radije Zapletena u Gužvama na Autocesti Mozga, u Kojem Nekoliko Maja Vergla u isti Čas, a poneke se čak i Nađu Nadglasavati. U Konstantnom Žamoru Misli, Koji je Put Natrag Jednostavnosti i Tišini? Miru? Mjestu Gdje Sve Priče Kolabiraju, i Onom Gdje Dotakneš Spokoj. Milisekundu Vječnosti?
Uputa o pravno-mLijeku:
Follow the White Rabbit s Alisom na Putu do Zemlje Snova, Shine Bright (like a Diamond) i Obavezno, Obavezno, prati Onaj Tihi Šapat Duše - koja Zna di Treba, samo se često ne čuje - od Ovih koji ju (uporno) nadGlasavaju.
Kod mene Pali da Sve Razmontiram. Ko kakvo (tehnički nastrojeno) Dijete koje oće svoju igračku Rastaviti na 100 Prostih Komada - e Tako ja Oću Rastaviti Naviku. Promijeniti ju, Zbuniti, sjebati Uobičajeni Način Odvijanja. Tek Tada, Kad je Misaoni Proces Odvojen od Svoje Cjeline, i Zamislim ga kao Hrpu Igračaka Razasutih po Cijelom Stanu, Onda ih Mogu početi Sakupljati, a Pritom Sistematizirati, u Novo Nešto - Što će u Narednom Periodu Vremena, Više Služiti Meni, Nego ja Njemu.
Zašto se ja Skidam sa Šećera i Kakve to Veze ima sa SugarFree?
Donekle Davno je to bilo, kad sam zaPrimila input kako trebam prestat pušit i promijenit prehranu. Ne mogu Napomenuti koliko Nisam bila Zadovoljna Zbog Toga. I, da. Je. NekoVrijeme sam Ostala Samo na Tome. Da sam Uzrujana Pomisli da bi trebala našto promijeniti. Prije svega, jer ja Nadasve Mrzim Moranja. Ali to su (očito) Moji, i Samo Moji Problemi. Neke Druge Ljude i Faktore u Mom Životu, OpćeNie Briga za To. I Oke.
Promjena s prehranom, sad kad malo Retro Razmislim, počela je od mog Rođenja, jer sam i tad kategorički odbijala ono kaj mi ne paše, a tijekom života sam se nekako držala Svojih Određenih Preferencija preHrane, koje su se razlikovale u Jako Velikim Blokovima Vremena, iako sam Cijelo Vrijeme Apsolutno Deklarirani Svejed.
Sad kad (isto) Retroaktivno Razmišljam, a još Pritom Gledam Neke Svoje Slike, onda nedvojbeno zaključim da je prehrana u Svakom tom Ciklusu, jako utjecala na moje fizičko tijelo, iako bih Prostom Oku, u apsolutno Svakoj Fazi (života) Bila Definirana kao Mršavica. Ponekad Manje. Ponekad Više, ali - da, Mršavica. Jao, blago tebi, daj pojedi nešto, mmmmm, reci Ćevap, ne izgledaš dobro, pre mršava si, super izgledaš, vitka si, blago tebi, da sam bar ja takva - i Tako, Ovaj Put 100 Mišljenja Nisu u Mojoj Glavi za Konferencijskim stolom na imaginarnom sastanku sa Majom, Majom, Majom i Majom, već su Razmišljanja ljudi oko mene - koje ja, btw, NIKAD NIŠTA nisam pitala, niti su me ista zanimala.
Dakle, zaključujem da ljudi izDaju svoje Stavove o Koječemu, ponekad upakirane u kompliment, ponekad u kritiku - bez da ih je itko ikad išta Pitao. Okej. I to je Okej. Pa zašto to Onda Uopće spominjem? Ni To ne Znam Točno, pitajte Malcoma. Ono što svakako mogu Sugerirati jest da se Držimo Radije Komplimenata i Smanjimo Kritike na Minimum, svaki put kad je to u Datom Trenu Moguće.
Ne, nisam se Nikad uvrijedila na komentare o mojoj težini, ali samo iz jednog prosto Jednostavnog Razloga - a Taj je - Suverena sam u Svome Fizičkom Tijelu, nemam (osobnih) Zamjerki Prema istome. No, za Razmisliti je. Prije izdavanja Kritike. Kako će Ona Djelovati na nekoga. Da li joj je podTon Kritičan, zamjerljiv, ljutit, usmjeren da se Osoba Silovito Promjeni, ili da se možda osjeća Loše? Ili joj je Ton Podržavajući, Ljubazan i Ljubavan u kome osoba Sigurno i Snažnije nego Prije - Može Koračati Naprijed? Da li će Osoba Dobro Reagirati na Kritiku (oko Težine ili BiloČega Drugoga u Životu?) i da li Kritičar - Uopće Razmišlja o Tome - Kako se Druga Osoba Osjeća?
Ne znam.
Sve mi se Nekako Smućkalo, i Razmišljanja i Sjećanja, i Osjećaji i Predviđanja, a sumirala sam to u posljednju Kolekciju.
Naziv je Self Explanatory, Shine Bright.
So, what Does it Take?
Trebam objaviti Boje koje imamo u salonu. Sve Ove Ostale su Onda Kao ... Za One koji Žele Znati Više.
Leopard su Moje Boje, volim Taj Print. Pa s Ovom Kreće. Ono što Volim, a onda se Samo u Nastavcima Perpetuira, kroz 4 Ključne Točke, i preOstala Objašnjenja.
What Can You Do To Shine Bright?
Imagine..
Piši Kao Maja, kroz Neka Svoja Iskustva, a Obraćaj se Viktoriji:
- Shine Bright ya All!
- Kako se Skidam sa Šećera (NAIL Kitchen) i kakve to Veze ima sa SugarFree.
Kako se Godina Bliži (svom) Kraju, a Tako Neke Stvari želim zaoKružiti. Možda najbolje da odma' odustanem, jer se to do sad nije pokazalo isuviše korisnim alatom. Ionako se Godina pretoči u Sljedeću, a Nisam Sigurna da se Vrijeme Actually može Zalediti u Kockicu leda ili SnapShot. Dakle, Kraja Nema. I Nema Nikakvog Početka. Ima Samo Nastavak.
Dobro, (i) To je (samo) Jedna od Teorija, što samo ide u prilog Tezi, da ih ima Stotine, i samo je pitanje Osobnih izbora - Koju ćemo Odabrati. Koju Šta? Tezu? Temu? Teoriju? Priču? Godinu?
--smjesti se u vrijeme i mjesto--
--Prosinac 2020, Zagreb, Hrvatska.--
Ne, moj život se Nije (za sad) puno promijenio. Moj MikroKozmos je Ostao neTaknut, ali imam Osjećaj da se na Ovo već Godinama Pripremam. Ne na Situaciju koju ne Želim Nazivati Njenim imenom, nego na To da sam Više Fokusirana na Svoje Unutrašnje Svjetove i MikroKrugove Umjesto onih Vanjskih.
Zašto?
Ne znam, nekako sam Shvatila da je To bitno, ili bar bitnije od izVanjskog. Ili mi se Tako učinilo u Nekom Periodu Života. Ne znam. Tako sam Sretna. Trenutno. Imam Svoj Svijet, a iz Njega Mogu izići Van. Ako poželim.
I Čini mi se da već po Tko Zna Koji Put Pišem Ovaj Tekst. I Po Tko Zna Koji Put Opet Sve iznova. I Dan, i Godina, i Navike, i Odjeća, i Stil, i Frustracije, i Sreće.
Kao da se Vozim na Istom Ringišpilu već x Godina?
Ma je li to moguće? Da si Uporno Pričam JednoTeistu priču (u glavi) i da li sam imalo Evoluirala od Dana Svog Rođenja. Ma, opet Pretjerujem. Ne znam. Sviđa mi se.
Šta mi se Sviđa?
Sviđa mi se Lupati po tipkovnici. Sviđa mi se Probuditi Ujutro u Maglu. Sviđaju mi se Bijele Plahte, i Jastuci Meki Poput Oblaka. Sviđa mi se. Biti u Tišini Svojih Misli. Kad mi Nitko ne Prekida MindFlow. Razgovarati sa Ljudima kroz koje još Više sPoznam Sebe, ili Nešto Novo Naučim. Efikasnost. Usput, Putem, s Lakoćom. Jednostavno.
Malo sam Otišla. Na Tren. U One Ljude i One Interakcije koji su (mi) Teški. I ne, Nije Dobar Osjećaj. A za Nadolazeću Godinu na Papiru, Priželjkujem si... Puno Dobrih Osjećaja.
I Živčanoča me Uhvati Čim se Sjetim koja Sranja Moram Slušati, i Bespotrebno Gubljenje Vremena i Života koje uz to Vežem. Dosadni Razgovori i Ono Nikako Otić. Ljudi koji Sišu, Poput Pijavice. Priča Mog Života, ili?
A šta bi ti Htjela od Života, Majo? Da me Puste na miru. Da Radim kako oću, redoslijedom koji mi paše, i da me ne Zadržavaju, i ne Sputavaju. Oću da Rastem kao Drvo, ne Kao Bonsai.
Rez.
Intro je Trajao PreDugo, a i Nije imao Bog Zna Kakvog Smisla. Mentaliziram. Ništa Novo. Maja, Maja, Maja i Maja Vode deBate za Konferencijskim Stolom. O Temama koje su Nužne. A i Nisu.
Prestala sam Pisati. Da, Samljele su me Obaveze, Dnevni Zadaci, Taskovi i Moranja. I opet sam prestala pisati. Valjda je to tako, valjda te Svijet izbacuje iz Tvojih Svjetova, da bi te Opet, i Opet, i Opet - Vratio Tebi? Ne znam, karikiram, nagađam, pretpostavljam, i izmišljam.
Nijansa Depth Leopard, ona koja (me) podsjeća i na Pustinju, i Odbljesak Sunca na Moru. Tekuće Zlato koje se obavija oko Misli koje su Pozitivne, Opuštene, Očarane. Slobodne da Budu. Ono o Čemu su Oduvijek Maštale.
Treba mi, Baš mi Treba Pisati.
Ja i Moja Masna Kava ili Moja Masna Kava i ja?
Kako sam se odLučila na LCHF?
Ne znam ni sama Točno, Više mi se čini Nekako Preko Noći, iako znam da nije Tako. Možda će (ipak) Malcom Gladwell u Treptaju Bolje Objasniti o Donošenju odluka bez Razmišljanja, a ja ću (samo) nadodati da to činim često. Često su me (i neki) ljudi zbog Toga proglašavali (u najmanju ruku) Neobičnom, ali ja to (sebi zasigurno) smatram - učinkovitijim Korištenjem Vremena.
Za sad, neću Elaborirati, osim da se osjećam dobro. Sretna sam sa MiniPromjenama koje sam Uvela u Svoje Dnevne Rituale, i Sretna sam da sam (napokon) Namirnice počela Gledati Drugačije. Vraćajući se Običnoj Jednostavnosti u Plesu sa Davno neOdsanjanim Snovima, mogu Zaključiti da - ponekad Zaboravljam(o) Živjeti.
Što Pritom Mislim?
Ne znam, valjda sam Radije Zapletena u Gužvama na Autocesti Mozga, u Kojem Nekoliko Maja Vergla u isti Čas, a poneke se čak i Nađu Nadglasavati. U Konstantnom Žamoru Misli, Koji je Put Natrag Jednostavnosti i Tišini? Miru? Mjestu Gdje Sve Priče Kolabiraju, i Onom Gdje Dotakneš Spokoj. Milisekundu Vječnosti?
Uputa o pravno-mLijeku:
Follow the White Rabbit s Alisom na Putu do Zemlje Snova, Shine Bright (like a Diamond) i Obavezno, Obavezno, prati Onaj Tihi Šapat Duše - koja Zna di Treba, samo se često ne čuje - od Ovih koji ju (uporno) nadGlasavaju.
Kod mene Pali da Sve Razmontiram. Ko kakvo (tehnički nastrojeno) Dijete koje oće svoju igračku Rastaviti na 100 Prostih Komada - e Tako ja Oću Rastaviti Naviku. Promijeniti ju, Zbuniti, sjebati Uobičajeni Način Odvijanja. Tek Tada, Kad je Misaoni Proces Odvojen od Svoje Cjeline, i Zamislim ga kao Hrpu Igračaka Razasutih po Cijelom Stanu, Onda ih Mogu početi Sakupljati, a Pritom Sistematizirati, u Novo Nešto - Što će u Narednom Periodu Vremena, Više Služiti Meni, Nego ja Njemu.
Zašto se ja Skidam sa Šećera i Kakve to Veze ima sa SugarFree?
Donekle Davno je to bilo, kad sam zaPrimila input kako trebam prestat pušit i promijenit prehranu. Ne mogu Napomenuti koliko Nisam bila Zadovoljna Zbog Toga. I, da. Je. NekoVrijeme sam Ostala Samo na Tome. Da sam Uzrujana Pomisli da bi trebala našto promijeniti. Prije svega, jer ja Nadasve Mrzim Moranja. Ali to su (očito) Moji, i Samo Moji Problemi. Neke Druge Ljude i Faktore u Mom Životu, OpćeNie Briga za To. I Oke.
Promjena s prehranom, sad kad malo Retro Razmislim, počela je od mog Rođenja, jer sam i tad kategorički odbijala ono kaj mi ne paše, a tijekom života sam se nekako držala Svojih Određenih Preferencija preHrane, koje su se razlikovale u Jako Velikim Blokovima Vremena, iako sam Cijelo Vrijeme Apsolutno Deklarirani Svejed.
Sad kad (isto) Retroaktivno Razmišljam, a još Pritom Gledam Neke Svoje Slike, onda nedvojbeno zaključim da je prehrana u Svakom tom Ciklusu, jako utjecala na moje fizičko tijelo, iako bih Prostom Oku, u apsolutno Svakoj Fazi (života) Bila Definirana kao Mršavica. Ponekad Manje. Ponekad Više, ali - da, Mršavica. Jao, blago tebi, daj pojedi nešto, mmmmm, reci Ćevap, ne izgledaš dobro, pre mršava si, super izgledaš, vitka si, blago tebi, da sam bar ja takva - i Tako, Ovaj Put 100 Mišljenja Nisu u Mojoj Glavi za Konferencijskim stolom na imaginarnom sastanku sa Majom, Majom, Majom i Majom, već su Razmišljanja ljudi oko mene - koje ja, btw, NIKAD NIŠTA nisam pitala, niti su me ista zanimala.
Dakle, zaključujem da ljudi izDaju svoje Stavove o Koječemu, ponekad upakirane u kompliment, ponekad u kritiku - bez da ih je itko ikad išta Pitao. Okej. I to je Okej. Pa zašto to Onda Uopće spominjem? Ni To ne Znam Točno, pitajte Malcoma. Ono što svakako mogu Sugerirati jest da se Držimo Radije Komplimenata i Smanjimo Kritike na Minimum, svaki put kad je to u Datom Trenu Moguće.
Ne, nisam se Nikad uvrijedila na komentare o mojoj težini, ali samo iz jednog prosto Jednostavnog Razloga - a Taj je - Suverena sam u Svome Fizičkom Tijelu, nemam (osobnih) Zamjerki Prema istome. No, za Razmisliti je. Prije izdavanja Kritike. Kako će Ona Djelovati na nekoga. Da li joj je podTon Kritičan, zamjerljiv, ljutit, usmjeren da se Osoba Silovito Promjeni, ili da se možda osjeća Loše? Ili joj je Ton Podržavajući, Ljubazan i Ljubavan u kome osoba Sigurno i Snažnije nego Prije - Može Koračati Naprijed? Da li će Osoba Dobro Reagirati na Kritiku (oko Težine ili BiloČega Drugoga u Životu?) i da li Kritičar - Uopće Razmišlja o Tome - Kako se Druga Osoba Osjeća?
Ne znam.
Sve mi se Nekako Smućkalo, i Razmišljanja i Sjećanja, i Osjećaji i Predviđanja, a sumirala sam to u posljednju Kolekciju.
Naziv je Self Explanatory, Shine Bright.
So, what Does it Take?
