APSOLUTNO NIKAKO.
Al Tko me Pitao.
POV: Sjedim u Salonu1. Skoro prazan, samo što nije. Zvuk Glasova Naših odZvanja. Ono. Ko Kad Pjevaš u KupaOni. Ja, Osobno – Prazna oDavna. Umorna, prehlađena, u PMS-ična, neBitno. Kombinacija koja bi i Dalaj Lamu natjerala da opsuje. I dok BlaBlaBla blaaaa, pokušavam shvatiti – što se to upravo dogodilo? Marion je otišla. Kolegica, Partnerica, Frendica, Suučesnica u svakom Noktu, svakoj Boji, svakoj Kavi, Cigareti i Vodi sNekimTamoOkusom. DesetGodina kao Prst i Nokat. I sad – Blank. Svaka na Svojim Putem. Bez drame, bez suza, bez bacanja turpija. Uljudno smo podijelile sve – od LED lampi do Spotify playlista koje nismo puštale. I to je ono najLuđe. Nema Velikog Kraja. Samo - Život. Ide On.
Znaš ono kad ti netko kaže: "Ma razišli smo se u miru." MajkeMi, jesmo. Samo što Mir iTišina bivaju NajGlasniji. Kad ti netko DesetGodina sjedi z "druge strane stola", zna tvoje PMS-ove, loše dane, i "ne pitaj me ništa" poglede – a onda ode – ostane rupa. Ne ona dramatična, nego Tiha, dosadna, koja te podsjeća da je sve drugačije. Svaka stvar je na drugom mjestu. Kistovi, bočice, čak i ona glupa kutija s flasterima. aKad krenem Radit, EtoTi, iam tremu. K'o da sam prvi dan na praksi. Kad bi me koPitao "Kako si?", isPalim ko isTopa - Sjajno. Jer to se kaže, jelda? Ili?
Život se Zabavlja samnom na još PrekoNekoliko Fronti, al to je Priča za Neku Drugu Priču. Komentirati Razvod, mogu samo oni koji su ga prošli. Bla Bla Bla Bla, 700 troskoka uMozgu Dalje, ne znam kaj da velim. Osim – Sjajno.
Zapravo, sve je sjajno. Fine. I'm Fine. EveryThing is Fine. Sjajno u onom smislu kad ti se sve raspada, ali ti imaš novu masku za lice i dobru kavu. Sjajno jer si preživjela dan. Sjajno jer nisi plakala pred Nekom koja je tražila "nešto između nude i roza, ali da nije previše roza". Sjajno jer si još tu. Al eto. S novim rasporedom bočica, tremom, uPMSu. I osmjehom (bivše stjuardese) koji kaže – treba izdržati s osmjehom na licu i ako si svjesna da s avionom nešto nije u redu. Ali i to je Neka Priča za Neku Drugu Priču.
xo,
M.
Znaš ono kad ti netko kaže: "Ma razišli smo se u miru." MajkeMi, jesmo. Samo što Mir iTišina bivaju NajGlasniji. Kad ti netko DesetGodina sjedi z "druge strane stola", zna tvoje PMS-ove, loše dane, i "ne pitaj me ništa" poglede – a onda ode – ostane rupa. Ne ona dramatična, nego Tiha, dosadna, koja te podsjeća da je sve drugačije. Svaka stvar je na drugom mjestu. Kistovi, bočice, čak i ona glupa kutija s flasterima. aKad krenem Radit, EtoTi, iam tremu. K'o da sam prvi dan na praksi. Kad bi me koPitao "Kako si?", isPalim ko isTopa - Sjajno. Jer to se kaže, jelda? Ili?
Život se Zabavlja samnom na još PrekoNekoliko Fronti, al to je Priča za Neku Drugu Priču. Komentirati Razvod, mogu samo oni koji su ga prošli. Bla Bla Bla Bla, 700 troskoka uMozgu Dalje, ne znam kaj da velim. Osim – Sjajno.
Zapravo, sve je sjajno. Fine. I'm Fine. EveryThing is Fine. Sjajno u onom smislu kad ti se sve raspada, ali ti imaš novu masku za lice i dobru kavu. Sjajno jer si preživjela dan. Sjajno jer nisi plakala pred Nekom koja je tražila "nešto između nude i roza, ali da nije previše roza". Sjajno jer si još tu. Al eto. S novim rasporedom bočica, tremom, uPMSu. I osmjehom (bivše stjuardese) koji kaže – treba izdržati s osmjehom na licu i ako si svjesna da s avionom nešto nije u redu. Ali i to je Neka Priča za Neku Drugu Priču.
xo,
M.
